Stvarno ne razumijem ljudska bića. Koliko god smo predivni kada smo cijeli dragi i bombonček, toliko smo okrutni, gadni i opaki. Uistinu me ponekad zna iznenaditi ljudski mozak, tj. njegova osobnost. Neugodno iznenaditi, iako sam odavno prestao dopuštati ljudskim postupcima da me šokiraju jer od ljudi je svašta za očekivati...
Čitam malo komentare na članke koji se tiču ovogodišnje Povorke ponosa (tzv. Gay Pride). Uopće mi nije ovdje do zastupanja iti jednog stava, ne pravdam, ne osuđujem, čak niti ne komentiram i pozivam i vas da ne radite to isto, ako je moguće, ako i ja izdržim... Nije mi do toga. No zato mi itekako jest do ljudskog mentaliteta.
Komentari na članke su gadni. Nije bitno što se radi o homoseksualcima, ovdje konkretno. Uzmite za primjer bilo koju grupu ljudi koja radi nešto što većini ide uz dlaku i što ćete dobiti? Kaos, vrijeđanje i gnjusne misli koje je jedino čovjek sposoban izvaditi iz svoje prosvijetljene glave.
Zanimljivo mi je primijetiti kako taj vrli, pametni čovjek napada sve što ne razumije a da ne zastane na tren i iskuša najjednostavniju od svih metoda: metodu vlastite kože. U redu, netko tko je hetero ne može samo tako „postati“ gay i iskusiti na svojoj koži kako je to živjeti u uskogrudnom svijetu, no tu nas je priroda obdarila nečim što se zove apstraktno razmišljanje i mašta.
Vrlo je jednostavno staviti se u tuđu kožu… Ne morate zamišljati da ste gay. Sjetite se bilo koje situacije u svom životu kada ste doživjeli nepravdu jer ste bili „drukčiji“, psihički ili fizički, pa možda čak i zbog odjeće koju ste taj dan nosili. Zar se ne sjećate kako ste se osjećali pritom? Kao da ste ljuti na cijeli svijet i nije vam jednostavno bilo jasno zašto vas nitko ne razumije i zašto vas čitav svijet osuđuje. Htjeli ste ili pobjeći glavom bez obzira, tužni jer niste prihvaćeni ili provokativno krenuti naprijed i razbiti gadu njušku (metaforiziram, naravno) jer jednostavno odbija sve vaše argumente, ne sluša vas, upire prstom, vrijeđa jer mu se niste uklopili u okvire unutar njegove male glave.
Čitam te komentare na članke i gledam što sve ljudi pišu i plače mi se jer je Homo sapiens sve samo ne sapiens. Nigdje ni trunke razumijevanja, ni grama suosjećanja, ni mrvice tolerancije barem. Ubij, zakolji, spali, obeščasti, razapni! Razapni jer se usudi otkloniti od „normale“. Nabij na kolac jer u nekom alternativnom svemiru drma temeljem tvoga malog kutka gdje si se sakrio, pokrio po glavi i pretvaraš se da ogromna zvijer zvana Život nije u tom trenutku nagnuta nad tebe, labrnje razjapljene; slina koja kaplje. Oderi kožu jer ne vidiš dalje od svoga nosa i, što je još važnije, ne razumiješ pa je lakše napasti nego pokušati shvatiti.
Ljudi smo grozni. Generaliziramo, etiketiramo, napadamo i mrvimo razlike jer nas direktno pogađaju u samu našu bit. Gledam malo sve te životinje koje proučavamo na faksu i primjećujem da jedino čovjek ima tu neugodnu naviku progoniti i napadati nepoznato umjesto da se okrene i pusti nepoznato na miru. Ne mora se potruditi shvatiti…
Stvarno ne razumijem, zašto se ljudi toliko osjećaju ugroženi homoseksualcima? Zašto je jedan heteroseksualac bijesan kao ris kada mu spomeneš mogućnost da se homoseksualcima dopusti sklapanje građanskog braka (partnerstva, zakonite veze, nazovite to kako god hoćete ako vam izraz „brak“ u toj kombinaciji smeta)? Nije kao da se dotični heteroseksualac morao krvlju, znojem i suzama boriti za to dopuštenje da osnuje zajednicu, a onda se pojavio mali homić i to dobio besplatno, eto, jer je manjina, a manjinama se treba ići niz dlaku da se slučajno ne bi bunile. Koga ugrožava partnerstvo dvaju muškaraca ili dviju žena? Apsolutno nikoga živoga niti mrtvoga.
Zašto ljudi toliko mrze homoseksualnost? Što ta homoseksualnost vrijeđa u njihovim heteroseksualnim umovima? Kažu, nije prirodno. Ja kažem, jest, prirodno je. Ne moramo se složiti oko te činjenice, prihvaćam to. Kažu, stvar je izbora. Ja kažem da nije. U redu, ne moramo se složiti ni oko toga. Ali zaboga, čemu klanje i toliki BIJES? Zašto te je uopće briga ako je netko homoseksualac ili nije? Od toga nemaš ni koristi ni štete. Okreni glavu ako ti se ne sviđa, isto kao što okreneš glavu kad pas sere nasred ulice (ispričavam se na usporedbi ali dobro će poslužiti). Prokomentiraj glasno kako je vlasnik stoka je nije pokupio drekec za svojim psom… Ali nitko još nije zbog nesavjesnih vlasnika pasa krenuo u akciju zabrane držanja kućnih ljubimaca općenito! Pojedinci i njihovo ponašanje ne opisuju većinu ili sve.
U redu… Povorka ponosa zna biti degutantna i lascivna, slažem se… Itekako se slažem. Ali to je tisuću, dvije ljudi koji su na jednoj strani Gaussove krivulje. Što je sa stotinama tisuća drugih koji nisu takvi? Svi će reći kako ima puno vlasnika pasa koji čiste za svojim psima govna i zbog takvih nije u redu zabraniti držanje pasa u cijeloj državi; zašto im uskratiti pravo na divan suživot sa svojim psićem i kažnjavati ih jer ih je nekolicina nekulturna, zašto ih osuditi da svoje pse drže u ilegali i skrivećki ih šetaju noću, strahujući da će ih netko prebiti i spaliti im psa ako ih uhvate. No nitko neće i ne može prihvatiti činjenicu da nisu svi homoseksualci razvratna, nimfomanska bića kojima je samo qrac/3.14čka na pameti 24/7!
Kažu, dosadni su, provokativni i nametljivi ti „pederi“ sa svojim zahtijevanjem prava i svime. Pa nemojte im uskraćivati pa neće biti dosadni i nametljivi!
Zastranio sam. Rekao sam da neću ulaziti u rasprave, komentare i zastupanja stavova ali jesam. Oprostite. Da se vratim natrag, nakon ove digresije, na temu.
Zašto su ljudi tako zli i vole, s gustom, kopati oči drugima? Rezati udove i čupati van jezik jer suprotna strana nije ista kao i oni? Zašto ljudi vole generalizirati, ne truditi se shvatiti? Zašto vole napadati i mrziti? Ne razumijem, stvarno ne razumijem.
Nije ni čudo što se onda oni koje se mrzi, proganja i mlati sjete izražavati svoje negodovanje na bizarne i ekscentrične načine. Uopće me ne čudi. Dapače, to je jedino što se od Homo sapiensa može i očekivati, da na napad odgovara napadom...
Da osam života živim vjerojatno nikada ne bih shvatio ljude ili dobio odgovor na sva ova moja pitanja ovdje. Žalosno mi je gledati kako se koljemo, kao vrsta, između sebe, zbog varijacija na temu… Oko nebitnih i osobnih stvari i stavova dok postoji čitava lepeza stvari koje su tri tisuće puta važnije i oko kojih bismo se trebali boriti. Zar je potrebno trošiti energiju na svađe treba li ili ne homoseksualcima dopustiti sklapanje „braka“ dok na drugoj strani imamo nesposobne spodobe na vlasti, ubojstva i pljačke svakodnevno, pad standarda, nezaposlenost, onečišćenja, devastacije, propast? Fascinantno mi je kako se mi ljudi znamo zabaviti čupkanjem končića s jednog kraja kaputa, kako bi izgledali „reprezentativno“, ne baveći se ogromnom, zijevajućom poderotinom na drugom kraju kroz koju fijuče ledeni vjetar i razbolijeva nam bubrege… A još mi je fascinantnije kako s gustom guramo trn sve dublje i dublje u oko svoga „protivnika“ ne bi li ga on postao što svjesniji, a šipražje u vlastitim očima ne primjećujemo…
|